IZBOR RIJEČI

Kur'an upotrebljava riječi precizno i spretno, a često tekst zadobiva svoje puno značenje tek nakon što se pažljivo iznova pročita. Na primjer, nestrpljivi Junus otresa prašinu Ninive s nogu i, ukrcavajući se na lađu, odlazi. U suri 37:140 čitamo: I on pobježe na jednu lađu prepunu. Arapska riječ za pobjeći je ebeka, koja se specifično koristi za odbjeglog roba. Junus, naravno, nije rob. Ali on onda jeste – Božiji rob. Ova jedna riječ otkriva jedno cijelo novo značenje navedenog slučaja. Budući da je Božiji sluga, on nije trebao sam odlučiti o svom napuštanju poslanstva; trebao je sačekati Božiju naredbu. Zato njegovo ''bježanje'' nije jedostavan fizički akt o kojem se može izvijestiti kao o historijskom događaju; riječ je o aktu prepunom moralnih implikacija.

Godine 622. Muhammed, a.s, i njegovi sljedbenici emigrirali su iz Mekke u Medinu. Prije toga, Medina (doslovno: ''grad'' – skraćenica za ''Poslanikov grad'') je bila poznata kao Jesrib. U Kur'anu se ovaj grad stalno imenuje kao ''Medina'' – izuzev u jednom slučaju (33:13), gdje se naziva Jesrib. U ovom slučaju, ajet izvještava kako je, za vrijeme jedne krize, određena grupa ljudi napustila redove muslimana obraćajući se svojim sunarodnjacima (''O, stanovnici Jesriba!'') da napuste islam zbog poraza. Upotreba termina ''Jesrib'' umjesto ''Medina'' grafički prikazuje mentalitet ovih dezertera: oni su bili uvjereni da će islam uskoro nestati i da grad ne bi trebao više biti ''Poslanikov grad'', već će se vratiti svom paganskom statusu, postajući ponovo ''Jesrib'' (Islahi, V:200).

U jednom drugom primjeru, ''osnažiti nečija leđa ili ruku'' je arapski idiom koji znači: ''podržati nekoga.'' U 20:31 Musa moli Boga da imenuje Haruna kao njegova pomoćnika. Arapski doslovni prijevod glasio bi: ''Osnaži moja leđa njime!'' Razlika između ''leđa'' i ''ruke'' u ova dva iskaza čini se neznatnom, ali možda i nije. ''Osnažiti nečija leđa'' znači osiguravanje ''s leđa,'' dok ''osnažiti nečiju ruku'' znači osiguravanje ''mišića.'' Shodno ovome, u prvom slučaju sugeriše se osiguravanje osobe A putem podrške osobe B u situaciji kada će glavnu zadaću podnijeti osoba A, ali osoba B, koja stoji blizu osobe A – ''iza njega'' – može biti pozvana da pomogne kada bude potrebno. ''Osnažiti nečiju ruku,'' s druge strane, sugerisalo bi osiguravanje osobe A putem podrške osobe B u situaciji kada će osoba B biti sasvim aktivan partner osobi A, ili će osoba B biti ''desna ruka'' osobe A. Ako je ova analiza tačna, onda bi kur'anska upotreba oba ova idioma bila kontekstualno znakovita: Musa, svjestan da je glavna odgovornost za nošenje njegove misije upravo na njemu, ponizno moli: Osnaži moja leđa pomoću Haruna! Njegova molitva više je nego uslišana: Mi ćemo osnažiti tvoju ruku pomoću njega.

ELEMENT SLIKOVITOSTI

Kur'anski jezik je učestalo slikovit, a između nekoliko sredstava koja to prikazuju nalaze se i: poređenje i sličnost. Poređenja se odnose na prirodne fenomene i egzistencijalne situacije Arabljana kojima su oni bili najbliži, ali čovjek ne mora biti Arabljanin da bi osjetio njihovu snagu. Bog je kaznio jedan narod tako što je na njih pustio ledeni vjetar koji je ''ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana'' (54:20). Na Sudnji dan ljudi će izaći iz svojih grobova i raširit će se u svim pravcima, ''kao da su skakavci rasuti'' (54:7). Nevjernici zaziru od Božije poruke, ''kao da su divlji magarci preplašeni, koji od onih koji ih progone bježe'' (74:50:51). Polumjesec  prolazi kroz mnogo faza i, nakon što postane puni mjesec, ponovo postaje ''kao stari savijeni palmin prut'' (36:39). Arabljani su mislili da planine ne podliježu promjenama te su ih nazvali ''vječnim.'' Kada ih je Muhammed, .a.s, upozorio na Sudnji dan, kazujući im da će svijet biti uništen, oni su ga sarkastično upitali: ''A šta je s planinama! Hoće li i one biti uništene?'' Kur'an je odgovorio kazujući da će prividno nepokretne planine na taj Dan plutati ''kao šarena vuna iščupana'' (101:5).

Sura 24:35-40 sadrži niz sličnosti, gdje se kontrastiraju vjernici i nevjernici. Kontrast se iscrtava u terminima svjetla i tmine. Ajet 35 ističe da se svjetlo Božanske upute daje onome ko u potpunosti sačuva prirodnu dobrotu svoga srca. Sa već postojećim unutarnjim svjetlom, takva osoba spremna je primiti ''Božije svjetlo.'' Prirodna dobrota takve osobe pojačana je vjerom i ona dolazi u posjed ''svjetla nad svjetlošću.'' Ajet glasi:

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

Udubina/niša je srce dobrog čovjeka, a u niši je svjetiljka koja gori svjetlom njegove urođene dobrote. Naglašen je visok stepen čistote i sjaja svjetlosti. Prvo, svjetiljka je zatvorena u kandilj, tako da ima stabilan i svjetao plamen i ne gasi ga vjetar. Drugo, kandilj nije prljav, već čist i blistav. On je poput ''svijetleće zvijezde'' tako da dobro odražava svjetlost. Treće, svjetiljka se 'hrani' maslinovim uljem koje je iscijeđeno iz drveta koje nije posađeno na ivici bašče – ''ni istočnim ni zapadnim'' – već upravo usred nje, tako da, budući je zaštićeno od elemenata gnjeva, daje najčistiju formu ulja. Ulje je, zapravo, toliko čisto da bi se zapalilo i prije nego što dođe u kontakt s vatrom. A kada ulje, ili unutarnja dobrota čovjeka, dođe u kontakt s vatrom ili Božanskom uputom, rezultat je ''svjetlost nad svjetlošću.'' Posjedovanjem ovog ''dvostrukog svjetla'' čovjek vidi nebo i Zemlju osvijetljenu, stječući glavni ključ svih znanja znanje i razumijevanja, jer, kao što se na početku ovog ajeta kaže: Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!

Dok ajet 35 opisuje stanje vjernika, ajet 40 govori o stanju nevjernika. Ovdje ne postoji svjetlo već samo tmina: ...ili su (njihova stanja) kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

Kao i u ajetu 35, tako i u ajetu 40 detalji progresivno povećavaju efekt. Oštriji kontrast svjetla i tmnine teško je zamisliti.

U Kur'anu se koriste mnoga druga sredstva osim poređenja i sličnosti. Postoji, na primjer, anastrofa u kojoj se niz događaja namjerno mijenja ili preokreće; zeugma, u kojoj jedan glagol vrši radnju za dvoje; anafora, u kojoj niz ajeta počinje istim riječima dajući krešendo efekt i dovodeći do vrhunske tačke; epeteza, u kojoj su srednji vokali riječi duži; i paralelizam, sa svojih nekoliko vrsta. Druga je značajna upotreba parova pridjeva ili participa  u kojima se uspostavljaju odnosi nekoliko vrsta između pridjeva ili participa.

U suri 68:10 govori se o osobi koja je hallaf mehin. Hallaf je ''okorjeli davalac zakletve'', a mahin je ''osnovni, temeljni ili onaj ko zaslužuje prijezir''. Upotreba ove dvije riječi jedne do druge implicira da onaj ko daje zakletvu, pravu ili krivu, to čini zato što mu nedostaje samopoštovanje i strahuje da će njegovoj riječi nedostajati vjerodostojnost ako je ne potvrdi zakletvom. Drugim riječima kazano, između dvije riječi uspostavljen je uzročno-posljedični odnos: osoba je hallaf zato što je mehin.

Mnogi ajeti govore o Bogu kao 'aziz-u (moćnom) i hakim-u (mudrom). ''Moćno'' biće često zloupotrebljava svoju moć. Riječ ''mudar'' u ovoj konstrukciji daje sigurnost da Bog Svoju moć ne koristi nasumice. Nasuprot tome, mudro biće može biti neefikasno ako mu nedostaje moć da sprovede mudri plan. Ali Bog se ne trudi u ovom ograničenja jer, osim što je mudar, On je, također, i moćan. Može se vidjeti  kako postoji komplementarni odnos između 'Aziza i Hakima. Pronađene su i varijacije u tom odnosu, koje daju daljnje suptilnosti značenja. U suri 8:10, gdje se govori o jednoj od Muhammedovih, a.s., bitaka koju je vojevao, kazuje se da pobjeda dolazi samo od Boga; ajet završava iskazom da je Bog moćan i mudar. Značenje je da Bog daje pobjedu, ali ako vjernici tokom borbe dožive neuspjeh, njihova vjera u Božiju moć ne bi smejla biti poljuljana; radije bi trebali shvatiti da će iz tog neuspjeha izaći neko dobro jer Bog nije samo moćan već i mudar. U suri 29:42 prijeti se idolopoklonicima i kaže se da je On moćan i mudar. Ovaj ajet znači da Bog, ako On to doista želi, odmah može kazniti idolopoklonike, jer je On moćan, ali, ako im On produžuje rok, onda je to u skladu sa principom kojeg je, kao mudri, upostavio, naime, da će ljudi imati priliku da poprave svoj način života i na taj način izbjegnu kaznu

____________________________