Uzvišeni Allah je za īmān (إيمان) i Kur’an naveo dva primjera poredeći ih sa vodom i sa vatrom. Poredi ih sa vodom jer je u njima život, i poredi ih sa vatrom jer je u njima svjetlo i dokaz. Iz tog razloga Uzvišeni Kur’an naziva i rûhom (روح) jer je u njemu život, kao što ga naziva i nûrom (نور) jer je sa njim osvjetljenje. U suri Er-Ra’d u 17. ajetu Uzvišeni navodi poređenje (īmana i Kur’ana) sa vodom gdje kaže:

أَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَاۤءِ مَاۤءࣰ فَسَالَتۡ أَوۡدِیَةُۢ بِقَدَرِهَا فَٱحۡتَمَلَ ٱلسَّیۡلُ زَبَدࣰا رَّابِیࣰاۖ 

On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini.

Kako postoji kiša koja se spušta s neba pa rijeke poteku svojim koritima, isto tako Allah spušta i znanje i īman koje srca prihvataju shodno njihovim kapacitetima. A kako otpaci plove na površini rijeke i odlaze, tako i vjernička srca odnose i odbacuju sumnje i prohtjeve. U ajetu se dalje nastavlja:

وَمِمَّا یُوقِدُونَ عَلَیۡهِ فِی ٱلنَّارِ ٱبۡتِغَاۤءَ حِلۡیَةٍ أَوۡ مَتَـٰعࣲ زَبَدࣱ مِّثۡلُهُ

I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima.

Ovo je poređenje sa vatrom koja se loži radi taljenja zlata, srebra, olova i bakra. I tada nastaje otpad poput onoga što ga nosi bujica. U nastavku ajeta se veli:

فَأَمَّا ٱلزَّبَدُ فَیَذۡهَبُ جُفَاۤءࣰۖ وَأَمَّا مَا یَنفَعُ ٱلنَّاسَ فَیَمۡكُثُ فِی ٱلۡأَرۡضِۚ

Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji.

Tako je i sa korisnim znanjem koje ostaje u srcima kraseći ih tevhīdom i robovanjem samo Allahu, dž.š. Ibn Ebi Hatem bilježi da je Katâde rekao: “Ovo su tri primjera koje Allah navodi na jednom mjestu. Kao što otpaci, u kojima nema nikakve koristi niti se od njih očekuje ikakav bereket, odlaze i postaju odbačeni, tako isto odlaze i lašci i njihova laž biva odbačena.” U vjerodostojnom hadisu se navodi sljedeće: “Primjer onoga sa čime me Allah poslao od upute i znanja je primjer blagorodne kiše koja se spusti na zemlju. Nekā zemlja prihvati tu vodu pa iznjedri raznovrsno bilje i travu. Nekā opet zadržava vodu pa ljudi mogu piti, napajati (stoku) i zalijevati (usjeve). Nekā je sâma pješčara koja ne drži vodu, a niti rodi biljem. To je primjer onoga koji shvata Allahovu vjeru pa mu koristi ono sa čime me Allah poslao od upute i znanja, i primjer onoga koji za tim ne mari, pa ne prihvata Allahovu uputu s kojom sam poslan.”[1]

 



[1] Novi Muallim, proljeće 2020, god. XXI, br. 81, str. 76

 

Vatra i voda.jpg



Ukoliko imate pitanja, primjedbi ili prijedloga pošaljite poruku preko forme ispod.

author