Sažetak: Autor u tekstu na zanimljiv način iznosi i obrazlaže značenja pojedinih ajeta kroz prizmu ishodišta harfova pozivajući se pri tome na mišljenja nekoliko eminentnih mufessira iz klasičnog perioda, ali i mišljenja profesora iz savremenog doba.
Ishodišta harfova i veza sa značenjem, njihove zvukovne karakteristike, tedžvidska pravila i sami način pisanja određenih harfova u specifičnim kur'anskim primjerima, te pitanje u kojoj mjeri se sve navedeno može dovesti u korelaciju sa značenjem kur'anskih ajeta, bilo je predmet interesovanja brojnih lingvističara i muffesira. Mnogi smatraju da pomenute komponente ponekad oslikavaju ili upućuju na značenja određenog ajeta. U ovom kratkom prikazu pokušat ćemo prikazati kako se ishodišta određenih harfova i njihova povezanost sa značenjem očituju u konkretnim kur'anskim ajetima i primjerima.
1) Dr. kurra hafiz Dževad Šošić navodi primjer 60. ajeta sure Yasin:
ألم أعهد إليكم يا بني آدم / „O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio ...“
Riječ أعهد, sačinjena od hemzeta (ء) i harfa ha (ه) koji pripadaju grupi harfova koji dolaze iz najdaljeg i najdubljeg dijela vokalnog aparata, te od harfa 'ayn (ع) kojeg također možemo svrstati u harfove sa daljim ihodištem, upućuje na veličinu i daleku prošlost kada je taj ugovor načinjen i kada je naredba izrečena.
2) Primjer izgovora riječi u 4. ajetu sure Fīl:
ترميهم بحجارة من سجيل / „Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale.“
Harfovi mim i ba su harfovi su bilabijalni (dvousneni/usneni) po mjestu ishodišta, s tim da je harf ba istvremeno i ploziv tj. karakteriše ga tedžvidsko pravilo kalkale (القلقلة). U početku izgovora ovih riječi, usne se sastavljaju kod harfa mim i zadržavaju nešto duže u tom položaju zbog tedvžidskog pravila (ihfa' šefewiyy), a zatim se naglo rastavljaju, što upravo oslikava radnju o kojoj se govori, o pticama koje nose kamenje u svojim kandžama i kljunovima do odgovarajuće lokacije, da bi ih odjednom bacili na protivnike.
3) Na određenim mjestima u Kur'anu, gdje se govori o Salihovoj kamili ili o Nuhovom i Musaovom narodu, nalazimo zanimljive riječi koje čije harfovi po svom ishodištu dolaze iz predjela grla.
فعقروها / I oni je zaklaše (Eš-Šems, 14.)
Ishodište 'ajna i qâfa je srednji i krajnje visoki dio grla, što oslikava i sam čin klanja koji se vrši upravo u tom predjelu.
فأغرقناهم أجمعين / I sve ih zajedno potopismo (Ez-Zuhruf, 55.)
Kao i u prethodnom primjeru, ishodište 'ajna i qâfa je srednji i krajnje visoki dio grla, što oslikava radnju o kojoj se u ajetu govori, tj. o tome kako je voda dolazila u njihova grla te kako bijahu potopljeni.
4) Primjer dijela 10.tog ajeta sure Al-Ahzab:
وبلغت القلوب الحناجر / „... a duše dođoše do grkljana...“
Mjesta ishodišta ovih harfova upravo oslikavaju put straha koji ulazi i naseljava se u srce, pa srce od siline straha kao da pokušava pobjeći iz grudi: B > L > G = Q < L < B. Izgovor riječi بلغ polazi sa usana i kreće se prema grlu, a izgovor riječi قلوب se kreće upravo u obrnutom smijeru. Kao što vidimo ishodišta za Gayn i Qâf su skoro pa ista (krajnji velar i uvulovelar), a ostali harfovi su isti samo u obrnutom redoslijedu.
5) Sličan primjer nalazimo i u kazivanja o putovanju Zulkarnejna u suri Kehf, koji prvo ide na Zapad (mjesto zalaska sunca /مغرب الشمس) a zatim se okreće na suprotnu stranu i odlazi na Istok (mjesto izlaska sunca /مطلع الشمس), baš kao što se izgovor slova ovih riječi kreće u suprotnom pravcu:
G -> R -> B (od grla prema usnama)
T -> L -> A' (od usana prema grlu)
Gayn koji je na početku triletera G-R-B i 'Ayn koji je na kraju triletera T-L-A' imaju blisko ishodište, središnja slova Lam i Ra također dolaze sa bliskih ishodišta, dok Ba polazi sa usana a Ṭa sa zuba (imaju bliska ishodišta).
6) Redoslijed slova u dijelu 40. ajeta sure Ya sin:
كل في فلك يسبحون / „Svi oni u svemiru plove.“
Zadržimo se na sljedećoj strukturi:
K - L - F /Y/ F - L -K
U ovoj strukturi primjećujemo da su dvije riječi sastavljene od identičnih slova, samo obrnutim redoslijedom (od zadnjeg dijela nepca prema usnama, i obrnuto), a da je između njih harf Yâ, te oni tako čine jednu prstenastu strukturu. Ako se osvrnemo na kontekst ajeta, vidimo da se ova struktura savršeno skladno uklapa u značenje; kao da spomenuta slova čine orbite oko slova Yâ, baš kao planete koje plove svojim tačno utvrđenim putanjama.
7) Obrazlažući vezu između sure Merjem i Tâha, imam Al-Biqā'ī kaže da se, čitajući suru Merjem, može steći dojam da Poslanik, a.s., neće biti u stanju da okupi veliki broj sljedbenika. Međutim, sura Tâha nam govori upravo suprotno, a to je između ostalog oličeno i u početnim harfovima ove sure. Njihovo značenje Al-Biqā'ī interpretira sa aspekta ishodišta harfova, ističući da je ishodište prvog harfa Tâ vrh jezika (ra's al-lisan), dok je ishodište harfa Hâ najdublji dio grla (aqsal-halq), a veliki raspon između ova dva ishodišta upravo upućuje na veliki broj sljedbenika islama.
8) Tumačeći tajanstvene harfove ELIF-LAM-MIM na početku nekih sura, Qâdi el-Bejdâvi daje jedno interesantno mišljenje:
- Elif (u ovom slučaju hemze) je glotal (grleni harf) koji potiče iz najdubljeg dijela grla (aqsa al-halq) blizu samih pluća (aluzija na POČETAK)
- Lam je predpalatalni harf koji nastaje kada vrh jezika dođe u kontakt sa pozadinom gornjih sjekutića (aluzija na SREDINU)
- Mim je bilabijalni (dvousneni) harf gdje se glas probija kroz usne, zatvaranjem i otvaranjem unutrašnjeg dijela usana (aluzija na KRAJ)
El-Bejdâvi kaže da vokalni aparat i mjesta artikulacije jesu isti organi koje koristi i respiratorni sistem. Slova ELIF-LAM-MIM pokrivaju čitavu skalu respiratornog sistema od dušnika do vanjskog dijela usni. Govoreći o ovome Qâdi el-Bejdâvi kaže da iz ovoga možemo izvući pouku da svaki naš dah treba da bude u skladu sa Allahovom voljom i Njegovim zadovoljstvom.
Dr. Fadil Salih Es-Sâmirrâī dodaje još jedno mišljenje koje kaže da svaka sura koja započinje sa ELIF-LAM-MIM sadrži spomenuto: 1.Početak stvaranja; 2.Sredinu stvaranja (kazivanje o nekom narodu ili poslaniku); 3. Kraj stvaranja (Sudnji Dan, džennet, džehenem)
Priredila: hfz. Zekijja Krvavac-Ljevaković, prof.
