Sažetak: Tekst je nastao u povodu Dana Ašure koja, između ostalog, simbolizira i sigurnost kao važan elemenat opstanka civilizacija. Autor u tekstu nastoji čitaocima približiti one dionice Kur'ana koje tretiraju aspekt sigurnosti (al-amn) i mira (al-silm).

Sigurnost i mir predstavljaju važan aspekt ljudskoga života. Oni su nužni da bi civilizacija opstajala i razvijala se. Kao takav, neutralizira sasvim prirodan ljudski strah izazvan različitim situacijama i okolnostima: bolest, vremenske nepogode, nedostatak materijalne egzistencije, ratna dejstva, neizvjesnost itd.

Ljudi konstantno traže, žude za nečim što će ih učiniti sretnim i sigurnim: zdravlje, više novca, novo auto, veća kuća, stabilan posao... Ipak, svjedoci smo da ljudi trpe i pate od razne vrste emocionalnih neuravnoteženosti: depresija, tuga, ljutnja, stres... Pitamo se: Kako postići unutarnji mir? Postoji li veza između vjere i unutarnjeg, emocionalnog, psihološkog mira?

Predislamski Arapi su cijenili i izuzetno poštovali mir i osjećaj sigurnosti. U prilog tome ide i činjenica da nisu dozvoljavali da se međusobno napadaju tokom svetih mjeseci hidžretskog kalendara.

U Kur’anu sigurnost i mir zauzimaju važno mjesto. Obzirom na različite prijevode, kontekst i specifičnosti određenog jezika, teško je ustanoviti tačan broj mjesta u Kur’anu koja spominju izraz sigurnosti i mira. Iščitavajući stranice Kur’ana, primjećujemo da se, kao izraz, sigurnost i mir spominju, uglavnom, riječima: al-amn¹ (الأمن), amanatan² (أمنة) , ma’manatan³ (مأمنة) , salām⁴ (سلام) , silm⁵ (سِلْم) , salm⁶ (سَلْم) , salam⁷ (سَلَم) . Svaki od navedenih oblika ima svoj kontekst koji mu daje specifično značenje. Ostaje još da kažemo riječ-dvije o sigurnosti (amn) i miru (salām).

Al-Amn (الأمن)

Korjen riječi jeste triliter ‘ M N. Iz istog korjena izvedene su i ostale riječi koje su u značenju sigurnosti: amanatan (أمنة) i ma’manatan (مأمنة). Ova vrsta sigurnosti je u uskoj korelaciji s rječju īmān (إيمان) tj. vjerovanje. I riječ mu’min (مؤمن) izvedena je iz istog korjena, a u Kur’anu se javlja u značenju vjernik.⁸ Jedno čitavo kur’ansko poglavlje nosi to ime. Dodamo li toj riječi određen član al (ال)  dobivamo jedno od lijepih Božijih imena - Onaj koji svakoga osigurava (المؤمن) – koje nalazimo samo na jednom mjestu u suri Al-Hašr⁹ (الحشر) 

Posebno je zanimljivo pratiti sljedeći kur’anski ajet: “Biće sigurni samo oni koji vjeruju i koji ne zamrače svoje vjerovanje lošim djelima; oni će biti na Pravome putu.” (Al-An’ām, 182.)

Ovaj ajet je zapravo odgovor na prethodni ajet u kojemu su citirane riječi Ibrahima, a.s., nakon što je pitao svoj narod koji se sa njim raspravljao oko ideje monoteizma: “Znate li ko će biti siguran, ko ima više prava da se osjeća sigurnim?” Važno je imati na umu da su mu njegovi sunarodnjaci pokušali oduzeti život, međutim, Bog kao Onaj Koji daje život, Al-Muhyî (المحيي), svojom intervencijom koja nadilazi prirodne zakone spašava Ibrahima, a.s., od zle namjere njegovih sunarodnjaka.

Citirani ajet nas uči da loša djela unose poremećaj i nemir u našim životima. Kada činimo nekome zulum, mi zapravo remetimo i narušavamo sami sebe. S druge strane, čineći dobro, u isto vrijeme pomažemo samima sebi. Ajet nas također podsjeća da je sjećanje na Boga i veza s Bogom jedini način postizanja unutarnjeg mira i spokoja.

Salām (سلام)

Jedno od Božijih lijepih imena jeste Al-Salām (السلام), Onaj Koji je izvor mira i sigurnosti, Od istog korjena (S L M) izvedena je i riječ Al-Islām (الإسلام) koju u Kur’anu nalazimo uglavnom s određenim članom – ال, a koja u svom osnovnom značenju predstavlja spas, utjehu, sigurnost. Nažalost, danas u svijetu (a posebno onome koji katkada volimo nazvati islamskim) svjedočimo sasvim drugu sliku od onoga što to predivna vjera islam u svoj svojoj raskošnosti nudi svakome pojedincu.  

Kur’anski izraz salām (سلام) nalazimo kao riječ dobrodošlice upućene stanovnicima dženneta od strane Stvoritelja, kao međusobni pozdrav stanovnika dženneta, kao Božiji pozdrav upućen Nuhu, a.s., da se iskrca s lađe, kao pozdrav Ibrahima, a.s., njegovim gostima-melekima. Genitivna veza dār al salām (دار السلام) u značenju Kuća mira i blagostanja jedan je od naziva za džennet koje Kur’an spominje na dva mjesta (6:127 i 10:25). Ipak, u posljednjem ajetu sure Al-Zukhruf/Ukras, ovaj izraz je upućen nevjerujućim ljudima, a kao rezultat žaljenja Poslanika zbog njihovog nevjerovanja.¹⁰ 

Ovaj izraz nalazimo i u obliku pozdrava salāmun ‘alaykum (سلام عليكم) “Mir s vama” upućenom vjerujućim ljudima i kao dobrodošlica meleka stanovnicima dženneta, zatim u obliku salāmun alayhi (سلام عليه) i salāmun alayye (سلام علي) kao blagoslov na dan rođenja Isāa, a.s., te salāmun alayke kao odgovor Ibrahima, a.s., njegovome ocu Āzeru nakon što mu je zaprijetio da će ga kamenovati bude li i dalje insistirao na njegovu pozivanju u fitrah (فطرة) iskonsku vjeru u jednoga Boga.

Konačno, u suri Al-Sāffāt/Redovi ovaj izraz nalazimo na četiri mjesta kao Božiji blagoslov upućen pojedinačno poslanicima Nuhu, Ibrahimu, Musau i Harunu te Iljasu, a na petom mjestu kao Božiji blagoslov upućen svim poslanicima.¹¹  Odmah po donošenju blagoslova na pomenute poslanike Kur’an daje razlog zbog čega su to zaslužili: bili su dobročinitelji i vjerujući ljudi.