Kur'an je nestvoreni i vječni Allahov govor, objavljen preko meleka Džibrila, a. s, Muhammedu, a. s, kako bi ga on dostavio i objasnio ljudima. Kur'anski sadržaj obiluje porukama, poukama, savjetima, naredbama i zabranama, a koji imaju za cilj uputu čovječanstva. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže:

Elif-lam-mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.[1]

Ibn-Abbas kaže: Kur'an je povjerenik za svaku knjigu prije njega objavljenu.[2]

Pored toga što iz Kur'ana crpimo svakodnevne smjernice za ispravno djelovanje, što je primarni cilj Objave, i u samom čitanju (recitiranju) kur'anskog teksta nalazimo smiraj i duhovno uzdizanje. Ebu-Hurejre, r. a, prenosi da je Poslanik, a. s, rekao:

Onome ko od vjernika otkloni neku ovosvjetsku nevolju Allah, dž. š, otklonit će jednu nevolju na Sudnjem danu. Onome ko olakša nekome ko je u poteškoćama Allah, dž. š, olakšat će i na ovom i na onom svijetu. Onome ko sakrije mahanu jednog muslimana Allah, dž. š, sakrit će mahane i na ovom i na onom svijetu. Allah, dž. š, pomaže svom robu sve dok rob pomaže svom bratu muslimanu. Onome ko krene putem kojim se stječe nauka Allah, dž. š, olakšat će put do Dženneta. Kad god se u jednoj od Allahovih, dž. š, kuća okupe ljudi s namjerom da uče Kur'an i da ga međusobno proučavaju, Allah, dž. š, spustit će na njih smirenost, obavit će ih Njegova milost, okružit će ih meleki i Allah, dž. š, spomenut će ih kod onih koji su kod Njega. Čija djela ne budu dobra neće mu pomoći njegovo porijeklo.[3]

Pored duhovnog zadovoljstva i društva časnih meleka, učač Kur'ana svojim učenjem stječe veliki sevab.

Abdullah ibn Mes'ud, r. a, prenosi da je Poslanik, a. s, rekao:

Onome ko prouči jedan harf iz Kur'ana bit će upisano jedno dobro djelo, a svako dobro djelo bit će desetostruko nagrađeno. Ne kažem da je "elif-lam-mim" jedan harf, nego je "elif" harf, "lam" je harf, "mim" je harf.[4]

Budući da je Kur'an Allahov govor, odnos prema Allahu, dž. š, definiran je odnosom prema Časnom Kur'anu.

Istinskom vjerniku učenje Kur'ana ne može dosaditi niti se može zasititi njegovog učenja, za razliku od ostalih knjiga koje nakon čitanja postaju manje zanimljive. Upravo se u tome ogleda jedna od nadnaravnosti Allahove objave. Vođeni tim osjećajem, od prvih dana Objave muslimani su učili i pamtili kur'anski tekst djelomično ili u cijelosti. Muhammed, a. s, pamtio je ono što bi mu melek Džibril, a. s, donosio i ne bi zaboravljao, a potom bi to prenosio na druge, koji su s oduševljenjem slušali i srčano prihvatali Allahov govor.

Hifz-učenje Kur'ana napamet

Pod terminom hifz misli se na proces memoriranja kur'anskog teksta u cijelosti ili nekog njegovog dijela. Hifz jezički znači "čuvanje, zaštita, pamćenje, memoriranje, zadržavanje, obustavljanje, konzerviranje, oprez, pridržavanje, očuvanje, održanje".[5]

Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur'anu:

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?![6]

Mudrost olakšanog pamćenja Kur'ana leži u činjenici da će kur'anski tekst ostati originalan i neizmijenjen do Sudnjeg dana, što nije bio slučaj s ranijim objavama. Allah, dž. š, garantira da će bdjeti nad Kur'anom i čuvati ga od bilo kakvih promjena, pa u suri El-Hidžr kaže:

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti![7]

Uzvišeni Allah čuva Kur'an preko odabranih ljudi - hafiza Kur'ana. Riječ hafiz dolazi od arapskog glagola  حَفَظَ - يَحْفَظُ(hafeza-jahfezu), što znači "(sa)čuvati, paziti, bdjeti nad, motriti na, brinuti se o, zaštititi".[8]

Osoba koja u cijelosti nauči Kur'an napamet zove se hafizul-Kur'anil-kerim (čuvar Časnog Kur'ana), a hafiz jezički znači "onaj koji čuva, pamti, čuvar".[9]

Na osnovu navedenoga uviđamo kolika je Allahova, dž. š, milost prema sićušnom čovjeku kad mu je dozvolio i počastio ga time da u svom srcu nosi svjetlo Njegovog govora. Da Allah, dž. š, nije ojačao srca vjernika, oni ga ne bi mogli učiti niti razumjeti njegova značenja niti bi se mogli na ispravan način odnositi prema njemu. Allah, dž. š, rekao je: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.[10] Zar se snaga ljudskih srca može usporediti sa stamenošću visokih brda? Ali Allah, dž. š, iz Svoje milosti i dobrote ojačao je srca vjernika i pomogao im da u njima ponesu svjetlo Kur'ana.[11]

Kako smo već naveli, Muhammed a. s, savršeno je pamtio ono što mu je Džibril, a. s, donosio, pa je on ujedno bio i prvi hafiz Kur'ana, a Džibril je bio njegov muhaffiz (mentor).

Mesruk prenosi od Aiše, r. a, a ona od Fatime, r. a, da je rekla: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tajno mi je rekao: "Džibril me preslušavao Kur'an svake godine, a ove me godine preslušavao dva puta. Po tome vidim da mi se približio kraj."[12]

Lanac hifza počinje od Uzvišenog Stvoritelja svih svjetova, Allaha, dž. š, Koji je svom govoru preko meleka Džibrila, a. s, podučavao Muhammeda, a. s, a on ostale ljude, koji su svoje znanje prenosili na druge i tako do danas.

Navedena silsila učenja hifza dovoljan je pokazatelj kolika je veličina učenja Kur'ana napamet.

Institucija hifza, dakle, datira od Poslanikovog, a. s, vremena, a najistaknutiji ashabi koji su bili poznati po dobrom pamćenju Kur'ana, njegovom razumijevanju i poznavanju različitih načina njegovog učenja bili su Abdullah b. Mes'ud, Salim b. Ma'kal, Mu'az b. Džebel i Ubejj b. Ka'b.

Salim je poginuo u poznatoj bici na Jemami, kad je poginulo 70 hafiza Kur'ana, što je bio jedan od glavnih faktora za projekt kodifikacije mushafa.

Kako se postaje hafiz Kur'ana?

Poslanik, a. s, rekao je: Nije dopuštena zavidnost izuzev u dva slučaja: čovjeku kome je Allah podario Kur'an, pa on provodi noći učeći ga (i postupajući po njemu) i čovjeku kome je Allah podario veliki imetak, pa ga on danonoćno udjeljuje.[13]

Osoba koja želi naučiti Kur'an napamet i ponijeti časno zvanje hafizul-Kur'an prije svega treba imati ispravan nijjet. To podrazumijeva učenje hifza iz ljubavi prema Allahu, dž. š, a samim time i prema Njegovom govoru, te sprovođenje kur'anskog sadržaja u praksu. Hafiz Kur'ana najviše bi od svih trebao biti oličenje Kur'ana jer ga on nosi u svojim prsima, a jezikom izgovara. On poznaje kur'anske naredbe koje treba izvršavati i zabranjena djela kojih se treba kloniti.[14]

Hifz nije ispravan ako se uči radi ovosvjetske slave i samopromocije.

Allah, dž. š, kaže: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.[15]

Poslanik, a. s, govoreći o stjecanju znanja, rekao je: Ko bude stjecao znanje radi nečeg drugog, a ne u ime Allaha, dž. š, i Njegovog zadovoljstva sam sebi priprema mjesto u Džehennemu.[16]

Kad se čovjek odluči za hifz, treba učiniti dovu Allahu, dž. š, za olakšanje i milost. Ako je nekome otežano pamćenje Kur'ana, prije svega treba preispitati stanje svog srca i u kolikoj mjeri čini grijehe. Srce zaokupljeno ovim svijetom i brigama o dunjalučkim dobrima nema kapacitet da ponese svjetlo Kur'ana, a uprošćeno memoriziranje bez shvatanja i promišljanja nema svrhu. Stanje srca je ključni faktor uspjeha ili neuspjeha u hifzu, a taj uspjeh podrazumijeva ne samo pamćenje teksta nego i njegovo sprovođenje u praksu jer srce je centar ljudskog shvatanja i djelovanja. Uzvišeni Allah kaže: Zašto oni po svijetu ne putuju, pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju? Ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.[17]

Na osnovu navedenoga možemo zaključiti da osoba koja želi postati hafiz Kur'ana ne može živjeti kao većina ljudi, u pretjeranoj brizi za ovim svijetom i učestalo griješeći.

Nakon ispunjenja ovih duhovnih uvjeta, kandidat za hifz bira adekvatnog muhaffiza (mentora), a najbolje je da i mentor bude hafiz (mada nije obavezno) jer će ga on najbolje provesti kroz proces hifza budući da je i sam to prošao. Mentor je osoba koja svakodnevno bdije nad kandidatom i preslušava njegovo učenje, ali i odgaja učenika kroz učenje hifza. Naime, Kur'an obiluje uputama koje osoba koja uči hifz treba što više primjenjivati u praksi. Također, uloga muhaffiza je da bude podrška svom učeniku u poteškoćama sa hifzom, ali i drugim životnim problemima koji bi mogli utjecati na napredovanje u memoriziranju kur'anskog teksta. Na taj način nastaje posebna duhovna veza na relaciji učitelj-učenik, koja ostaje do kraja ljudskog života.

Metode učenja hifza

Postoje različite metode učenja hifza. Kur'an se može memorizirati redom, od prve do posljednje sure. Također se može učiti poznatom metodom krugova na način da kandidat nauči posljednju stranicu prvog džuza, potom posljednju stranicu drugog džuza, potom posljednju stranicu trećeg džuza i tako do tridesetog. Prvi krug biva kompletiran kad učenik nauči posljednju stranicu svakog džuza, što iznosi 30 stranica. Drugi krug se uči na isti način, s tim da se uči pretposljednja stranica iz džuza, a posljednja obavezno ponavlja. I tako se ide do prve stranice iz džuza, tj. do 20. kruga. Nakon 20 krugova hifz je kompletiran i kandidat pred mentorom utvrđuje naučeno gradivo od prvog do posljednjeg džuza i više puta ako je potrebno. Najbolja metoda je iskren nijjet i ljubav prema Allahu i Njegovom govoru, a kandidat će lahko prepoznati način učenja koji mu najbolje odgovara, bila to metoda učenja redom, po krugovima ili neka druga.

Svjedodžba o završenom hifzu

Kad kandidat kompletira učenje hifza pred muhaffizom koji je hafiz Kur'ana, on mu (ako posjeduje idžazetnamu) uručuje diplomu - potvrdu da je naučio Kur'an. Pripovijeda se da je  Ebu-Abdurrahman Es-Sulemi običavao, kad bi neko pred njim naučio Kur'an napamet, staviti mu ruku na glavu i reći: Boj se Allaha! Ne znam da iko može biti bolji od tebe ako budeš radio po onome što si naučio.[18] U Bosni i Hercegovini je praksa da kandidat nakon završetka hifza pred mentorom polaže ispit pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice na način da prouči čitav Kur'an pred članovima komisije za minimalno 15 dana, učeći 2 džuza dnevno, što ukazuje na ozbiljnost i posvećenost praksi učenja Kur'ana napamet na našim prostorima. Običaj je da se, nakon polaganja hifza pred komisijom, upriliči svečana hafiska dova, tj. svečanost na kojoj se novom hafizu zvanično uručuje diploma u hifzu, nakon čega dotični postaje legalni i legitimni nosilac časnog zvanja hafizul-Kur'an.

Motivacija za učenjem hifza

Biti hafiz Kur'ana predstavlja veliku odgovornost, ali i najveću čast na oba svijeta. Od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, a. s, rekao: Plemići moga ummeta su hafizi i oni što noću u namazu bdiju.[19] Ovaj hadis Poslanika, a. s, osnovna je motivacija za učenje hifza. Također, treba imati  u vidu i ostale prednosti hafiza kod Uzvišenog Stvoritelja, koje mogu biti dodatna motivacija osobi koja uči hifz, kao što su nagrade onome ko se bude družio s Njegovom Knjigom, potom blagodati koje hifz nosi sa sobom, počasti hafiza na Sudnjem danu, kao i nagrada za njegove roditelje. U tekstu koji slijedi predstavit ćemo osnovne motivacijske faktore za učenje hifza.

Biti svjestan nagrade koja čeka hafiza Kur'ana

Ko god nauči napamet Kur'an i sprovede ga u praksu Allah će ga obilato nagraditi. Shodno naučenom iz Kur'ana pripast će mu tolika deredža u Džennetu. Uzvišeni Allah je milostiv i On nagrađuje shodno učinjenom i uloženom trudu, a za učenje Kur'ana dobija se posebna nagrada. Abdullah ibn 'Amr prenosi da je Poslanik, a. s, rekao: Reći će se hafizu Kur'ana: "Uči i uzdiži se. Uči onako kako si ga učio na dunjaluku. Tvoja deredža  će biti kod posljednjeg ajeta koji proučiš."[20]

Vrijednost Allahovog govora naspram ostalog govora je kao i vrijednost Allaha, dž. š, spram stvorenja. U hadisi-kudsijju koji bilježe Tirmizi, Ebu-Nu'ajm i Munziri, Allah, dž. š, kaže: Koga učenje Kur'ana i spominjanje Mog imena zaokupe od upućivanja dove Ja ću mu dati najbolje što dajem onima koji Me mole.[21]

Blagodati hifza

Aiša, r. a, prenosi da je Poslanik, a. s, rekao: Vješt učač Kur'ana je u društvu časnih, čestitih meleka, pisara, a onaj koji ga uči zastajkujući (zamuckujući) zato što mu je to naporno imat će dvostruku nagradu.[22]

Nebrojene su blagodati kojima je počašćen hafiz Kur'ana, a navest ćemo samo neke. Hafiz Kur'ana je počašćen time što može obavljati razne ibadete, uključujući i noćni namaz, s lahkoćom, tj. da na namazu uči duže.

Abdullah b. 'Amr, r. a, prenosi da je Poslanik, a. s, rekao: Ko na noćnom namazu prouči 10 ajeta neće biti upisan među nemarne. Ko prouči 100 ajeta bit će svrstan među robove koji Mu se stalno obraćaju, a ko prouči hiljadu ajeta bit će među onima koje obilata nagrada čeka.[23]

Budući da poznaje ono što uči, hafiz u namazu može osjetiti mnogo više emocija, zbog različitih tema (govor o Džennetu, Džehennemu, nagradi i kazni, ljubavi prema Allahu, dž. š, itd) sadržanih u Kur'anu nego što to može onaj koji nije hafiz. Osoba koja zna Kur'an napamet može ga učiti u bilo koje doba na svakom dozvoljenom mjestu i time pojačati svoj ibadet. Time biva u stalnom ibadetu i razmišljanju o kur'anskim porukama, za što slijedi nagrada kod Gospodara. U trenutku učenja Kur'ana u bilo kojem dobu na svakom dozvoljenom mjestu u društvu je časnih meleka koji slušaju učenje Kur'ana. Lakše je hafizu Kur'ana da se prema različitim životnim situacijama odnosi u skladu s Kur'anom nego onome ko to nije. Te blagodati očituju se i na ahiretu. Darimi bilježi da je Vehb Ez-Zimari rekao: Kome Allah, dž. š, omogući da nauči Kur'an napamet, pa ga on bude danju i noću učio i bude radio po njegovim odredbama, Allah će ga na Sudnjem danu proživjeti u društvu meleka i vjerovjesnika.[24]

Hafiz Kur'ana bit će ogrnut plaštom dostojanstva i krunisan

Prenosi Ebu Hurejre r. a, da je Poslanik a. s, rekao: Na Sudnjem danu bit će doveden učač Kur'ana, pa će Kur'an reći: "Gospodaru, omogući mu da na glavu stavi krunu plemenitosti." Nakon toga će reći: "Gospodaru, povećaj mu i omogući da odjene ogrtač plemenitosti." Nakon toga će reći: "Gospodaru, budi njime zadovoljan" i Allah, dž. š, bit će zadovoljan njime i bit će mu rečeno: "Uči Kur'an i uspinji se u Džennetu", pa će mu za svaki proučeni ajet biti povećan stepen u Džennetu.[25]

Znaj da će ti Kur'an biti zagovornik pred tvojim Gospodarom

Kur'an nam je najbolji prijatelj na dunjaluku i na ahiretu. Na ovom svijetu slijedimo upute sadržane u ovoj Časnoj Knjizi, a na Sudnjem danu bit će nam zagovornik kad nam to bude najpotrebnije.

Od Ebu-Umame El-Bahilija, r. a, prenosi se da je čuo Poslanika a. s, kada kaže: Učite Kur'an! On će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji se budu družili s njim. Učite dva bujna cvijeta - El-Bekare i Alu 'Imran! One će se pojaviti na Sudnjem Danu kao dva oblaka ili kao dvostruki sjaj Sunčeva zraka ili kao dvije skupine ptica raširenih krila koje će štititi one koji su se družili s njima! Učite suru El-Bekare jer u njenom prihvatanju je bereket, a u njenom odbacivanju nesreća. Lažljivci je ne trpe.[26]

Roditelji čije dijete bude hafiz dobit će nagradu

Pored bliže rodbine i potomaka hafiza Kur'ana, posebnu nagradu dobit će njegovi roditelji, koji će biti ogrnuti svečanim plaštom, čija ljepota nadilazi čitav dunjaluk i sve što je na njemu jer su vodili brigu i usmjeravali svoje dijete. Čak i ako ne budu imali udjela u tome, Allah će ih nagraditi zbog njihovog djeteta. Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r. a, rekao: Allahov Poslanik, a. s, rekao je: "Kur'an će doći svome učaču na Sudnjem danu i upitati: 'Da li me prepoznaješ? Ja sam onaj zbog koga si ustajao noću, a danju bio žedan.' Potom će mu se u desnu ruku dati vlast, u lijevu vječnost, na glavu će mu se staviti kruna dostojanstva, a njegovi roditelji bit će ogrnuti plaštom, čija ljepota nadmašuje dunjaluk i sve što je na njemu. Oni će reći: 'Gospodaru, kako smo ovo zaslužili?' Bit će im rečeno: 'Tako što ste svoje dijete podučili Kur'anu.'"[27]

Od Burejda, r. a, prenosi se da je Poslanik a. s, rekao: Ko god bude čitao Kur'an, pamtio ga i sprovodio u praksu, njegovim roditeljima će se na Sudnjem danu staviti kruna koja će sijati poput Sunca i bit će ogrnuti plaštom čija će ljepota nadmašiti čitav dunjaluk. Upitat će: "Zašto nam je dato ovo?" Reći će im se: "Zbog toga što je vaše dijete naučilo Kur'an."[28]

Zaključak

Hifz je dugotrajan i mukotrpan proces koji za sobom povlači veliku odgovornost, izuzetnu disciplinu, ali i neizmjernu čast i nagradu. Allah, dž. š, dopustio je srcima vjernika da ponesu svjetlo Kur'ana, koji je Njegov nestvoreni i vječni govor. Stoga, učenje i izučavanje Kur'ana jeste najbolje djelo na ovom svijetu, a najbolji su oni koji izučavaju Kur'an i rade po njegovim uputama.

Osman, r. a, prenosi da je Poslanik, a. s, kazao: Najbolji među vama su oni koji nauče Kur'an, pa druge tome podučavaju.[29]

Karakteristike hafiza Kur'ana jesu razboritost, smirenost, strpljivost u iskušenjima, istinitost, skrušenost, skromnost i sve ostale osobine i kvaliteti koji su rezultat učenja hifza i sprovođenja kur'anskog sadržaja u praksu. Hafiz Kur'ana kloni se prazne priče, sumnjivih stvari i pretjeranog smijeha.

Abdullah b. Mes'ud, r. a, rekao je: Učač Kur'ana treba biti prepoznatljiv noću kad ostali ljudi spavaju i danju kad su svi budni, po plakanju kad se ostali smiju, po šutnji kad ostali besposlice pričaju, po skrušenosti kad se ostali uzdižu, po tuzi kad se ostali vesele.[30]

Pored časti koju nosi na ovom svijetu, hafiz Kur'ana bit će krunisan i ogrnut plaštom dostojanstva na Sudnjem danu, te nagrađen neizmjernom nagradom. Kolika je veličina hifza govori i činjenica da će roditelji hafiza biti nagrađeni zbog toga što je njihovo dijete naučilo Kur'an. Velika je čast imati ulogu čuvara Allahove objave na dunjaluku i biti Njegov odabranik u tom pogledu.

Nakon što osoba nauči Kur'an napamet, pored redovnog ponavljanja gradiva, preporučuje se učenje sljedeće dove:

بسم الله الرحمن الرحيم

اَللهُمَّ نَوِّرْ بِكِتَابِكَ بَصَرِي وَاطْلِقْ بِهِ لِسَانِي وَاشْرَحْ بِهِ صَدْرِي وَاسْتَعْمِلْ بِهِ جَسَدِي بِحَوْلِكَ وَ قُوَّتِكَ فَاِنَّهُ لَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ اِلَّا بِكَ

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Allahu, osvijetli svojom knjigom moj vid, oslobodi njom moj govor, obraduj njom moje srce, osnaži njom moje biće, koje se uzda u Tvoju snagu i pomoć. Nema izlaza ni pomoći ni snage bez Tebe![31]

Izvori i literatura

[1] El-Bekare, 1-2.

[2] Muhammed b. Ismail El-Buhari, Sahihul-Buhari; preveli: dr. Muharem Štulanović (i drugi), Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2011, tom III, str. 953.

[3] Hadis bilježe Muslim u Sahihu, Ebu-Davud, Tirmizi, Ibn-Madže i Ahmed.

[4] Hadis bilježi Tirmizi i vjerodostojan je (hasen sahih).

[5] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo, 2004, korijen ح ف ض, str. 311.

[6] El-Kamer, 40.

[7] El-Hidžr, 9.

[8] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 311.

[9] Ibid.

[10] El-Hašr, 21.

[11] Ebu-Abdullah Muhammed b. Ahmed El-Ensari El-Kurtubi, TEFSIR - Sveobuhvatni tumač kur'anskih poruka; preveli: hfz. Zijad Dervić i Fahrudin Smailović, Bookline, Sarajevo, 2013, tom I, str. 38.

[12] Muhammed b. Ismail El-Buhari, Sahihul-Buhari, str. 966.

[13] Ibid, str. 980.

[14] Ibrahim b. Sulejman El-Humejl, Taqwimu tea'llumi hifzil-Qur'anil-kerimi we ta'limihi, Rijad, bez godine izdanja, str. 94.

[15] El-Kehf, 110.

[16] Hadis bilježi Ibn-Madže i slab je (daif), a u hadisu koji bilježe Tirmizi i Ibn-Madže stoji: Ko bude tražio znanje da bi se s učenima poredio, neznalice obmanjivao ili lica ljudi prema sebi okretao  Allah će ga uvesti u vatru. Ovaj hadis je dobar (hasen).

[17] El-Hadždž, 46.

[18] Ebu-Abdullah Muhammed b. Ahmed El-Ensari El-Kurtubi, TEFSIR..., str. 40.

[19] Hadis bilježi Taberani i daif je (slabe vjerodostojnosti).

[20] Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Nesai u djelu Sunenul-kubra i sahih je (vjerodostojan).

[21] Hadis je u osnovi slab, ali je zbog brojnosti predanja na stepenu dobrog hadisa (hasen).

[22] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[23] Hadis bilježe Ebu-Davud, Darimi i sahih je.

[24] Ebu-Abdullah Muhammed b. Ahmed El-Ensari El-Kurtubi, TEFSIR..., str. 40.

[25] Hadis bilježe Tirmizi i Hakim i hasen je.

[26] Hadis bilježi Muslim.

[27] Bilježi Taberani u Al-Awsatu i sahih je.

[28] Bilježi Hakim u Mustedreku i sahih je.

[29] Hadis bilježe Buhari u Sahihu, Ebu-Davud, Tirmizi, Ibn-Madže, Ahmed i Darimi.

[30] Ebu-Abdullah Muhammed b. Ahmed El-Ensari El-Kurtubi, TEFSIR..., str. 49.

[31] Hfz. Fadil Fazlić, Tedžvid, pravila o učenju Kur'ana, a. š, El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 167.