Kira'etima Kur'ana muslimani su poklanjali veliku pažnju od vremena Poslanika, s.a.w.s., i njegovih ashaba pa sve do naših dana. Tokom povijesti, veliki broj muslimanskih učenjaka predano je radio na istraživanju svih aspekata kur'anskoga govora ostavljajući iza sebe pisana djela na kojima će nicati generacije učenika, studenata, istraživaca i znanstvenika, djela koja muslimani ljubomorno čuvaju i na koja mogu biti ponosni.
Jedan od aspekata koji je bio u fokusu njihovog interesovanja svakako je i pitanje različitog čitanja kur'anskog teksta - kira'eta, te njegove implikacije na smisao i značenje određenih kur'anskih riječi, odn. rečenica. Rasvjetljavanjem tefsirskog aspekta kira'eta otkriva se tajna njihove različitosti, otkriva se njihova uloga u dinamiziranju, raslojavanju i proširivanju semantičkog sadržaja kur'anskog teksta, stiče se uvjerenje o redu i harmoniji suodnosa svih komponentama struktuiranih u kur'anski nazm i isključuje se bilo kakva tvrdnja ili sumnja u pogledu autentičnosti kira'eta za koje postoji konsenzus da se po njima Kur'an može učiti.
Tefsirska znanost može se metaforički okarakterizirati kao "majka" kur'anskih znanosti. Tumačenje Kur'ana počelo je sa njegovim objavljivanjem, a njegov primarni cilj bio je razumijeti značenje, smisao i poruke kur'anskog teksta, odnosno dosegnuti intelektualnim i duhovnim naporima do skrivenih riznica njegovih mudrosti. Na razini islamskog prava, tefsir je odigrao značajnu ulogu u teorijskoj konkretizaciji šeri'atskih normi sadržanih u tekstu Kur'ana kao i u uspostavljanju metodološko-pravnih principa pomoću kojih se vršila njihova derivacija.
Tradicija bavljenja tefsirom u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., koji je bio legalni i legitimni tumač Kur'ana, njegovih ashaba i kasnijih generacija, govori nam da su se mufessiri služili s pet osnovnih izvora[1] u tumačenju Kur'ana:
- Kur'an-i kerim - Poznato je da su u Kur'anu zastupljeni različiti stilovi izražavanja. U nekim odlomcima određena tematika jezgrovito je izrečena, dok je u drugim odlomcima ta ista tematika opširno izložena. U neki ajetima određena misao samo je spomenuta, dok je u drugim ajetima ona detaljnije objašnjena. U nekim ajetima ili surama nalazimo općenitost i neodređenost, dok u drugim nalazimo specifičnost i konkretnost, itd. Stoga, bilo je neophodno kur'anski tekst sagledavati i tumačiti kao integralnu cjelinu čiji su dijelovi potčinjeni općem semantičkom planu Kur'ana.
- Poslanikov, s.a.v.s., hadis - Logično je da onaj kome je objavljen Kur'an najbolje razumije i tumači Kur'an. Muhammed, s.a.v.s., nije objašnjavao svojim ashabima značenje svakog ajeta ili svake sure, ali, sudeći po onome što možemo naći u hadiskim zbirkama i tefsirskim djelima, izrekao je mnogo hadisa u tu svrhu. Poslanikov, s.a.v.s., hadis bio je i ostao neprocjenjivo tefsirsko blago bez kojeg tefsirska znanost ne bi bila to što jeste.
- Mišljenja i stavovi prvih generacija - Ashabi, koji su živjeli uz Poslanika, s.a.v.s., nastojali su shvatiti i zapamtiti svaku njegovu riječ, svaki pokret; bili su sudionici događaja povodom kojih su objavljivani određeni ajeti ili cjeline, izvrsno su poznavali svoj jezik, tako da su sebi priskrbili značajan legitimitet u razumijevanju i tumačenju Kur'ana. Naravno, posebno treba istaknuti imena poznatih mufessira iz te generacije kao što su Abdullah b. Abbas, Abdullah b. Mes‘ud, Ubejj b. Ka‘b, četverica halifa i dr. U školama ashaba iznikla je i cijela plejada mufessira Kur'ana iz generacije tabi‘ina koja je iza sebe ostavila ogromno tefsirsko naslijeđe.
- Israilijjati - To su predanja pripadnika ranijih Objava, kršćana i židova, koja su mnogi klasični mufessiri koristili u želji da rasvijetle događaje ili identificiraju ličnosti, gradove, znamenita mjesta iz prošlosti, o čemu Kur'an neodređeno i koncizno govori. No, budući da takva predanja sadrže dosta mitologije, legendi i izmišljotina, korištena su tek toliko da zagase ljudsku znatiželju, a nikako kao relevantan izvor saznanja.
- Idžtihad - To je, svakako, izvor kojeg su koristili svi mufessiri, u manjem ili većem obimu. Podrazumijeva intelektualne i znanstvene kapacitete koji su se "razlijevali" na sve poznate aspekte tretiranja kur'anskog teksta: tradicionalni, lingvisticki, pravni, historijski, filozofski, naučni, književni, sociološki, pedagoški, modernistički itd. Idžtihad je primarni instrument tumačenja Kur'ana. On omogućava da se Kur'an razumije i tumači shodno vremenu, potrebama i prilikama u kojima muslimani žive. Njegov značaj se posebno ističe u modernističkim i postmodernističkim komentarima Kur'ana s obzirom na izazove savremenih tokova razvoja i napretka ljudske civilizacije.
Zavisno od toga koji izvor preferiraju, tefsiri se mogu podijeliti na: tradicionalne, tradicionalno-racionalne i racionalne. Ukoliko se uzme u obzir tematika, aspekti ili metode tumačenja kur'anskog teksta, tefsire bismo mogli okvalificirati kao: lingvističko-stilističke, pravne, dogmatske, sufijske, filozofske i naučne.
Kira'eti Kur'ana, bar što se tiče klasičnih komentara, bili su važan izvor i metoda u tumačenju Kur'ana. Njihovu poziciju u tefsiru treba posmatrati prvenstveno sa stanovišta njihove vjerodostojnosti. Da bi neki kira'et bio označen kao autentičan, morao je zadovoljiti tri uvjeta koja su postavili islamski učenjaci.[2] Riječ je o slijedećim uvjetima:
- mutevatir predaja - termin koji podrazumijeva ne samo da je određeni kira'et prenesen ispravnim senedom već i da ga prenosi mnoštvo prenosilaca tako da se ne može posumnjati u njegovu autentičnost;
- saglasnost sa ortografijom Osmanovih mushafa - tj. da je izgovorna realizacija različitih kira'etskih verzija kompatibilna sa kosonantskom matricom kur'anskog pravopisa usaglašenog u vrijeme halife Osmana, r. a., kada je izvršena kodifikacija i umnožavanje Mushafa;
- usklašenost sa normama gramatike arapskoga jezika, makar u varijanti jedne od priznatih lingvistickih škola.
Sukladno navedenim uvjetima, može se odrediti i tefsirska vrijednost kira'eta. Ukoliko neki kira'et zadovoljava sve tri kriterija, prihvaća se kao autentični kira'et te se njegova upotreba u tefsiru može svrstati u kategoriju tumačenja Kur'ana Kur'anom. Ukoliko je njegov sened vjerodostojan, a njegova realizacija inkompatibilna sa kur'anskom ortografijom, smatra se šazz kira'etom, pa se njegova upotreba u tefsiru može svrstati u kategoriju tumačenja Kur'ana vjerodostojnim hadisima ili izrekama ashaba, drugova Poslanika, s.a.v.s. Međutim, kada se utvrdi da je neki kira'et prenesen nepouzdanom ili sumnjivom predajom, tada i njegova tefsirska upotreba gubi svoju vrijednost i vjerodostojnost.[3]
Svaka razlika među kira'etima ne implicira i različito tumačenje kur'anskih ajeta ili riječi. U tom smislu, kira'eti se mogu podijeliti u dvije vrste: 1) kira'eti koji ne posjeduju tefsirske osobenosti i 2) kira'eti koji posjeduju tefsirske osobenosti.
1) Kira'eti koji ne posjeduju tefsirske osobenosti
Razumljivo je da razlike među kira'etima koje se tiču različitog izgovora konsonanata i vokala, kao što su: osnovne i izvedene dužine (meddovi), imale (specifične artikulacije fethe), oslabljeni izgovor hemzeta (teshil), potpuni izgovor konsonanta (tahqiq), asimilacija međusobno srodnih ili identičnih konsonanata (idgami), itd., nemaju nikakvog utjecaja na značenje riječi, pa, shodno tome, nemaju utjecaja ni u tefsiru. Radi se o fonetskim razlikama i finesama prenesenim iz ondašnjih arapskih dijalekata na jezik Kur'ana putem kira'etâ. U tom kontekstu, može se govoriti o bogatstvu i širini arapskoga jezika, njegovim karakteristikama i odlikama, o melodičnosti i muzikalnosti kur'anskog nazma, što je veoma interesantno jezičko područje.
2) Kira'eti koji posjeduju tefsirske osobenosti
Razlike među kira'etima koje mijenjaju strukturu riječi, njezinu fleksiju ili oblik svakako utječu i na njezino značenje. Te razlike bi se, kada je tefsir u pitanju, mogle svrstati u dvije opće kategorije: a) razlike u formi i značenju riječi među kojima postoji semantička veza i b) razlike u formi i značenju riječi koje se ne mogu unificirati pod zajedničkim semantičkim "krovom", ali ih je moguće dovesti u vezu s nekog drugog aspekta koji ne iziskuje kontradiktornost.[4] Navest ćemo po jedan primjer za obje kategorije.
Primjer za prvu kategoriju:
U suri El-Beqare, u ajetu koji govori o licemjerima, Uzvišeni Allah kaže:[5]
فيِ قُلُوبِهِم مَّرَضٌ فَزَادَهُمُ اللهُ مَرَضًا وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ
„Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu."
Glagol يَكْذِبُونَ, na kraju citiranog ajeta, čitan je na dva kira'eta: Nafi‘, Ibn Kesir, Ebu Amr i Ibn Amir čitali su navedeni glagol u drugoj vrsti يُكَذِّبُونَ. Asim, Hamza i Kisai primijenili su prvu vrstu tog glagola يَكْذِبُونَ. Kira'et u prvoj vrsti znači da su licemjeri lagali u svome obraćanju Poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima, dok kira'et u drugoj vrsti znači da su iznosili klevete i laži o Poslaniku, s.a.v.s., i Objavi. Dakle, i jedan i drugi opis svojstven je licemjerima te stoga zaslužuju kaznu nagoviještenu u citiranom ajetu. Kako vidimo, premda se radi o različitim kira'etima i značenjima, ta značenja su komplementarna jer sudjeluju u predstavljanju iste realnosti.[6]
Primjer za drugu kategoriju:
Kao primjer kira'etâ koji donose različita značenja kur'anskoj rečenici i koji se ne mogu potčiniti jednom zajedničkom smislu mogu poslužiti ajeti iz sure El-Isra.[7] U njima je predstavljen susret Musaa, a.s., i Faraona te njihov međusobni dijalog. Polemizirajući sa Faraonom i iznoseći mu jasne dokaze svoga poslanstva, Musa, a.s., kazao je sljedeće:
قَالَ لَقَدْ عَلِمْتَ مَا أَنْزَلَ هَؤُلَاءِ إِلَّا رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَاْلأَرْضِ بَصَائِرَ[8]
„Reče: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja...'"
Prema kira'etu kojeg prenosi imam Kisai glagol عَلِمْتَ čita se sa dammom na konsonantu "t"(عَلِمْتُ) što ajetu daje novo značenje.
"Ja znam da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar svjetova, kao očigledna znamenja..."
U kira'etskoj verziji većine imama, Musa, a.s., čini se, ironično izjavljuje kako Faraon zna da su Božija znamenja koja mu je pokazao očigledna i jasna, iako ih Faraon poriče i smatra čarolijom. Prema Kisa'ijevoj kira'etskoj verziji Musa, a.s., nastoji uvjeriti Faraona u svoju nepokolebljivu vjeru i znanje da su dokazi njegovog poslanstva Božanskog porijekla.[9] Kako vidimo, dva različita kira'eta mogu dati jednom ajetu dva sasvim drugačija smisla, tako da se stiče dojam da se radi o dva zasebna ajeta. Ali, među njima nema kontradikcije i oprečnosti. Prema tome, kira'eti mogu uvjetovati različita poimanja kur'anskog sadržaja i svestranije sagledavanje njegovih intencija, što ih čini važnom metodom u tumačenju Kur'ana. Najpoznatiji tradicionalni mufessiri, poput Taberija, Ibn Atijje i Kurtubija, nisu se libili da u svoje komentare uvrste gotovo sve kira'etske predaje sa semantičkim refleksijama, uključujući njihove stilističke, gramatičke i morfološke osobenosti.
U tekstu koji slijedi bit će predočeni najvažniji aspekti sa kojih se može sagledavati utjecaj kira'eta na tumačenje Kur'ana.[10] Riječ je o sljedećim aspektima:
1. proširivanje značenja riječi - Na primjer, Riječi Uzvišenog:[11]
يَأَيُّهَا الرَّسُولُ بَلِّغْ مَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ مِنْ رَبِّكَ وَإنْ لَمْ تَفْعَلْ فَمَا بَلَّغْتَ رِسَالَتَهُ
„O, Poslanice, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, -ako ne ucini., onda nisi dostavio poslanicu Njegovu..."
Riječ رِسَالَتَهُ sadrži dva kira'eta: Nafi‘, Ibn Amir, Šu‘be, Ebu-Dža'fer i Ja'kub čitali su tu riječ u množini رِسَالَاتِهِ, a ostali imami u jednini رِسَالَتَهُ. Kiraet množine ima šire značenje jer upućuje na činjenicu da su prije Muhammeda, s.a.v.s., živjeli i djelovali Božiji poslanici i da je svaki od njih primio poslanicu, kao izvor vjere, upute, zakona i moralnih principa. Vjerski obredi i zakoni razlikovali su se od poslanika do poslanika, ali je njihova matrica bila jedna te ista. Kira'et jednine uzima u obzir i ističe upravo tu matricu (tewhid) kao osnovu na kojoj počiva vjera i pokornost jednome Stvoritelju.[12]
2. otklanjanje nejasnoće u značenju ajeta - Na primjer, Riječi Uzvišenog:[13]
إِذْ قَالَ الْحَوَارِيُّونَ يَعِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبُّكَ أَنْ يُنّزِّلَ عَلَيْنَا مَائِدَةً مِنَ السَّمَاءِ
Glagol يَسْتَطِيعُ imam Kisai čitao je u drugom licu تَسْتَطِيعُ, a riječ رَبُّكَ u akuzativu sa fethom na konsonantu „b", kao glagolski objekat. Po tom kira'etu, ajet ima sljedeće značenje:
„A kada učenici rekoše: ‘O, Isâ, sine Merjemin, može li zamoliti Gospodara svoga da nam trpezu s neba spustiti?' - on reče: ‘Bojte se Allaha, ako ste vjernici.'"
Ostali imami navedeni glagol čitali su u trećem licu, a riječ رَبُّكَ u nominativu, kao glagolski subjekatće što ajetu daje sljedeće značenje:
„A kada učenici rekoše: ‘O Isâ, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?' - on reče: ‘Bojte se Allaha, ako ste vjernici.'"
Može nam se činiti kako kira'et većine imama upućuje na sumnju Isaovih, a.s., pomagača u Allahovu apsolutnu moć, što bi bilo u kontradikciji sa drugim kur'anskim iskazima u kojima se potvrđuje iskrenost vjerovanja Isaovih sljedbenika. Kisaijev kira'et otklanja tu nejasnoću objašnjenjem kako je u pitanju molba kojom se traži viđenje nadnaravne pojave - trpeze s neba - a nikako sumnja u Allahovu moć.[14]
3. diferenciranje posebnog od općeg značenja - Neke kur'anske riječi imaju općenito značenje, tj. odnose se na mnoštvo likova, stvari ili pojava, ali su u Kur'anu upotrijebljene sa posebnim značenjem. U određenim slučajevima kira'eti mogu poslužiti kao efikasan metod uočavanja takve upotrebe. Na primjer, kur'anski ajet:[15]
وَمِنْ آيَاتِهِ خَلْقُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافُ أَلْسِنَتِكُم وَأَلْوَانِكُمْ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِلْعَالِمِينَ
„I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju."
Riječ لِلْعَالِمِينَ sa fethom na lamu, kiraet je svih imama osim Hafsa, Asimovog ravije.[16] Ta riječ ima općenito značenje. Odnosi se na sva Allahova stvorenja, na sve vrste svjetova, znanih i neznanih, koji egzistiraju u pojavnom svijetu. Hafsov kira'et, sa kesrom na lamu, iz te općenitosti izdvaja posebno značenje. Riječ je o razumom obdarenim, učenim ljudima, koji znaju čitati, istraživati, proučavati Božije znakove, dokaze, među koje spadaju i dokazi spomenuti u ajetu.
4. ograničavanje apsolutnih izraza u pojedinim kur'anskim ajetima - U nekim kur'anskim ajetima postoje apsolutni izrazi čiji se pojmovni sadržaj, na osnovu valjanog argumenta, ograničava na određeno svojstvo, broj, stanje i sl. U tom smislu, kira'etske varijante mogu poslužiti kao validna argumentacija. Na primjer:[17]
أَمَّا السَّفِينَةُ فَكَانَتْ لِمَسَاكِينَ يَعْمَلُونَ فِي الْبَحْرِ فَأَرَدتُّ أَنْ أَعِيبَهَا وَكَانَ وَرَاءَهُم مَّلِكٌ يَأْخُذُ كُلَّ سَفِينَةٍ غَصْبًا
„Što se one lađe tiče, - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku lađu otimao."
Ajet je citiran prema verziji koju primjenjuju imami deset mutevatir kira'eta. Za razliku od te verzije, evidentirana je verzija (šazz kira'et) Ibn Abbasa[18] koja odudara od mushafskog pravopisa, a glasi:
„...Ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao."
U prvoj, mutevatir verziji, izraz كُلَّ سَفِينَةٍ - svaku lađu - pojmovno je neograničen, tako da se može razumjeti da je spomenuti vladar otimao svaku lađu, bez obzira na njezinu veličinu, izgled i stanje. Međutim, atribut صالحة u kira'etu Ibn Abbasa ograničava pojam "lađa" na veoma bitno svojstvo - ispravnost, što znači da je vladar otimao samo "ispravne lađe". No, i bez tefsirskog pojašnjenja što ga nudi kira'et Ibn Abbasa, ne bi bilo teško zaključiti da je riječ o "ispravnoj lađi", jer Hidrov iskaz u ajetu - I ja sam je oštetio - jasno upućuje na činjenicu da je vladar otimao samo "ispravne lađe".
5. pojašnjavanje konciznih kur'anskih izraza - Ranije je kazano da kur'anski izraz, pored ostalog, krasi stilska konciznost. Smisao konciznih ajeta razumije se iz samog konteksta ili je, pak, pojašnjen drugim ajetima kazanim o istoj temi u opširnijoj formi. Kira'etske razlike mogu biti u funkciji takvog pojašnjenja. Uzmimo, npr., kur'anski ajet:[19]
فَأَزَلَّهُمَا الشَّيْطَانُ عَنْهَا فَأَخْرَجَهُمَا مِمَّا كَانَا فِيهِ
„I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili."
Glagol فَأَزَلَّهُمَا čitan je na dva kira'eta: sa elifom poslije konsonanta „z", bez tešdida na lamu فَأَزَالَ - prema Hamzinom kiraetu. Ostali imami u kira‘etima primijenili su verziju suprotno navedenoj, tj. bez elifa, sa tešdidom na lamu, kao što je u citiranom ajetu.
Glago فَأَزَالَ znači: ukloniti, odstraniti, udaljiti.[20] Shodno tome značenju, Iblis je "uklonio" Adema, a.s., i Havvu sa njihovog mjesta u Džennetu. U tom iskazu postoji konciznost iz koje se ne doznaje kako se to desilo. Glagol فَأَزَلَّ, kiraet većine imama, sa značenjem: učiniti da poklizne, navesti da pogriješi, navratiti na grijeh..,[21] pojašnjava kako je Iblis uspio ostvariti izgon Adema, a.s., i Havve iz Dženneta. Prema tom kira'etu, Iblis je nagovorio Adema, a.s., i Havvu na čin grijeha i neposlušnosti Stvoritelju, što je rezultiralo njihovim izgonom iz Dženneta. Navedeni primjer dovoljno govori da razlike među kira'etima ponekad čine komplementarnost u pružanju jasnije vizije onoga o čemu Kur'an kazuje.
Poznato je da je prvi i osnovni princip tumačenja Kur'ana - tumačenje Kur'ana Kur'anom. Kur'ansku misao moguće je ispravno razumjeti i inerpretirati samo dovoljnim uvidom u njegov integralni nazm, u jezik i stil njegovog izraza. U nekim surama i ajetima određena misao, poruka ili propis jezgrovito su kazani, dok su na drugim mjestima opširno izloženi; negdje su samo spomenuti, a negdje detaljno objašnjeni; negdje nalazimo općenitost i neodređenost, a negdje specifičnost i ograničenost, itd. Stoga je neophodno kur'anski tekst sagledavati i tumačiti kao integralnu cjelinu, čiji su dijelovi potčinjeni općem semantičkom planu Kur'ana.
Kira'eti, sa svojim morfološkim, gramatičkim, stilističkim i semantičkim osobenostima i razlikama, čine zasebnu tefsirsku disciplinu. Kada se koriste autentične kira'etske verzije u tefsirske svrhe, tefsir je na razini tumačenja Kur'ana Kur'anom. A kada se Kur'an tumači neautenticnim (šazz) kira'etima, tefsir je na razini hadisa ili esera.
S obzirom na tefsirske osobenosti, kira'eti u odnosu na kur'anski tekst mogu imati nekoliko funkcija: a) proširivanje značenja riječi; b) otklanjanje nejasnoće u značenju ajeta; c) diferenciranje posebnog od općeg značenja; d) ograničavanje apsolutnih izraza u pojedinim ajetima; i e) pojašnjavanje konciznih kur'anskih izraza.
Navedeni tekst nameće zaključak kako je kira'ete pogrešno shvaćati samo kao fonetsku raznolikost kur'anskoga govora, osobito izraženu prilikom učenja Kur'ana. Kira'eti su mnogo više od toga. Njihova teorijska važnost, koju smo ukratko predstavili, ispisana je i potvrđena na nebrojenim stranicama najpoznatijih tefsirskih dijela.
Izvori i literatura
[1] Opširnije o tome v.: Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru we'lmufessirun, bez mjesta i datuma izdavanja, sv. I, str. 37 - 62.
[2] V. npr: Ebu Abdullah Abdu'l-Qajjim b. Abdu'l-Gafur es-Sindi, Safehat fi ulumil-kira'at, El-Mektebe el-'imddijje, Mekka, 1415. h.g., str. 56 - 68.
[3] V.: Abdu's-Settar Fethullah Se‘id, El-Qira'at ve eseruha fi et-tefsir we'l-ahkam, Daru'l-hidžre, Rijad, 1996., sv. I, str. 376.
[4] El-Qira'at ve eseruha fi et-tefsir we'l-ahkam, cit. djelo, sv. I, str. 379 - 380.
[5] El-Bekare, 10.
[6] V.:Nasr b. 'Alijj eš-Širazi, poznat kao Ibn Ebi Merjem, El-M dah fi wudžuh el-qiraat we 'ilelih, Mekka, 1993., sv. I, str. 246.
[7] El-Isra, 101 - 103.
[8] El-Isra, 102.
[9] V.: Abdur-rahman b. Muhammed b. Zendžele, Hudždžetul-qira'at, Mu'essese er-Risale, Bejrut, 1997, str. 411.
[10] Opširnije o tome v.: El-Qira'at we eseruha fi et-tefsir wel-ahkam, cit. djelo, sv. II, str. 455 - 734.
[11] El-Maide, 67.
[12] V.: Hudždžetul-qira'at, cit. djelo, str. 232.
[13] El-Maide, 112.
[14] Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Qurtubi, El-Džami' li ahkam el-Qur'an, Darul-hadis, Kairo, 1996., sv. V-VI, str. 341 - 342.
[15] Er-Rum, 22.
[16] Ebu Bekr Ahmed b. el-Husejn el-Asbehani, El-Mebsut fi el-qira'at el-'ašr, Džedda, 1988., str. 294.
[17] El-Kehf, 79.
[18] V.: El-Džami' li ahlam el-Qur'an, cit. djelo, sv. XI - XII, str. 39.
[19] El-Beqare, 36.
[20] Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rječnik, Sarajevo, 1973., sv. I, str. 1419, korijen: z w l.
[21] Isto: sv. I, str. 1389, korijen z l l.