Kur'an upotrebljava riječi precizno i spretno, a često tekst zadobiva svoje puno značenje tek nakon što se pažljivo iznova pročita. Na primjer, nestrpljivi Junus otresa prašinu Ninive s nogu i, ukrcavajući se na lađu, odlazi. U suri 37:140 čitamo: I on pobježe na jednu lađu prepunu. Arapska riječ za pobjeći je ebeka, koja se specifično koristi za odbjeglog roba. Junus, naravno, nije rob. Ali on onda jeste – Božiji rob. Ova jedna riječ otkriva jedno cijelo novo značenje navedenog slučaja. Budući da je Božiji sluga, on nije trebao sam odlučiti o svom napuštanju poslanstva; trebao je sačekati Božiju naredbu. Zato njegovo ''bježanje'' nije jedostavan fizički akt o kojem se može izvijestiti kao o historijskom događaju; riječ je o aktu prepunom moralnih implikacija.

Godine 622. Muhammed, a.s, i njegovi sljedbenici emigrirali su iz Mekke u Medinu. Prije toga, Medina (doslovno: ''grad'' – skraćenica za ''Poslanikov grad'') je bila poznata kao Jesrib. U Kur'anu se ovaj grad stalno imenuje kao ''Medina'' – izuzev u jednom slučaju (33:13), gdje se naziva Jesrib. U ovom slučaju, ajet izvještava kako je, za vrijeme jedne krize, određena grupa ljudi napustila redove muslimana obraćajući se svojim sunarodnjacima (''O, stanovnici Jesriba!'') da napuste islam zbog poraza. Upotreba termina ''Jesrib'' umjesto ''Medina'' grafički prikazuje mentalitet ovih dezertera: oni su bili uvjereni da će islam uskoro nestati i da grad ne bi trebao više biti ''Poslanikov grad'', već će se vratiti svom paganskom statusu, postajući ponovo ''Jesrib'' (Islahi, V:200).

U jednom drugom primjeru, ''osnažiti nečija leđa ili ruku'' je arapski idiom koji znači: ''podržati nekoga.'' U 20:31 Musa moli Boga da imenuje Haruna kao njegova pomoćnika. Arapski doslovni prijevod glasio bi: ''Osnaži moja leđa njime!'' Razlika između ''leđa'' i ''ruke'' u ova dva iskaza čini se neznatnom, ali možda i nije. ''Osnažiti nečija leđa'' znači osiguravanje ''s leđa,'' dok ''osnažiti nečiju ruku'' znači osiguravanje ''mišića.'' Shodno ovome, u prvom slučaju sugeriše se osiguravanje osobe A putem podrške osobe B u situaciji kada će glavnu zadaću podnijeti osoba A, ali osoba B, koja stoji blizu osobe A – ''iza njega'' – može biti pozvana da pomogne kada bude potrebno. ''Osnažiti nečiju ruku,'' s druge strane, sugerisalo bi osiguravanje osobe A putem podrške osobe B u situaciji kada će osoba B biti sasvim aktivan partner osobi A, ili će osoba B biti ''desna ruka'' osobe A. Ako je ova analiza tačna, onda bi kur'anska upotreba oba ova idioma bila kontekstualno znakovita: Musa, svjestan da je glavna odgovornost za nošenje njegove misije upravo na njemu, ponizno moli: Osnaži moja leđa pomoću Haruna! Njegova molitva više je nego uslišana: Mi ćemo osnažiti tvoju ruku pomoću njega.

____________________________

Mustansir Mir je profesor islamskih studija na Odsjeku za filozofiju i religiju Državnog univerziteta Youngstown; porijeklom iz Pakistana. Njegova glavna interesovanja su kur'anske studije i ikbal studije.


Ukoliko imate pitanja, primjedbi ili prijedloga pošaljite poruku preko forme ispod.

author